Europski zec ili obični zec (Lepus europaeus) je vrsta zeca autohtona u Europi i zapadnoj Aziji. Nije glodavac već dvojezubac prilagođen otvorenim krajevima umerene klime. Sličan je divljem kuniću koji je drugačijeg načina života , dok zec nikad ne kopa rupe i u begu se oslanja samo na brzinu. Zečevi su inače skrovite životinje, ali menjaju svoje ponašanje u proljeće kad se okupljaju radi parenja. Opadanje populacije zečeva u kontinentalnoj Europi posledica je između ostalog i promena u zemljoradnji.

Prehrana uglavnom biljna. Ljeti jedu travu, zeljasto bilje i usjeve, zimi grančice, pupoljke, koru mladog drveća. Kao i drugi dvojezupci imaju jednostavno probavilo pa jedu svoj prvi zeleni poluprobavljeni izmet (autokoprofagija).

Zečevi imaju produženo vrijeme parenja od siječnja do kolovoza. U proljeće je “vrijeme trke” kada zečevi progone jedan drugog i dolazi do borbi, udaranja stražnjim nogama ili “boksa” prednjim šapama. Dugo se smatralo da su to suparničke borbe mužjaka za pravo na parenje, ali istraživanja su pokazala da obično ženke udaraju mužjake ako nisu spremne. Mlade nose 41 - 44 dana, kote od ožujka do listopada više puta, obično po 2 - 4 (1 - 8) mladih koji odmah progledaju (različito od kunića) i mogu napustiti logu u slučaju opasnosti.